Prikazani su postovi s oznakom bez pečenja. Prikaži sve postove

Ombre cheesecake od malina

Mislila sam da su mi višnje najdraže voće, no onda su u moj život ušetale...
Maline.
Pronašla sam se u riječima i divotama Ane i njenog Kluba ljubitelja malina, jer tko ne želi biti dio tog kluba? 

Nikad nisam mislila da sam tvrdoglava osoba. 
Uvijek bi kod nekog konflikta ja popuštala i ispričavala se. Pametniji popušta i te fore.
Kod dogovaranja, većinom bi rekla da mi je svejedno.
I kada bi roditelji rekli da im se inatim, nisam razumjela što govore.
Eh, krivo sam mislila...
Uvijek se iznova zateknem kako nešto zeznem, preskočim, ili se jednostavno zapričam s nekim i ne znam više kako osnovne stvari idu. 
I onda mi ne ide, i nisam cvrkutava i sretna, jer je uvijek ili manjak sastojaka ili manjak vremena. Ili oboje.
I onda si mislim što je meni ovo trebalo? 
I to me drži 2.58 sekunde, i onda se sjetim da je riječ o hrani i da me ona čini sretnom. 

Ma ne, nije sve u jedenju, nego i sam pogled na recepte u nekom časopisu ili knjizi koja je dotad bila bezvezna, preko mirisa iz susjednih stanova, divan osjećaj dok čekaš hranu u restoranu nestrpljiv kao malo dijete ili te divne fotografije, kakve i sama pokušavam uhvatiti, od kojih cure sline.
Da, volim! 

Jesenski piknik / Autumn picnic

{Please scroll down to English version}

Neki ljudi jednostavno dođu neplanski i naglo u tvoj život. Provodiš vrijeme s njima, ne razmišljaš previše niti očekuješ, a s vremenom ih sve bolje upoznaješ, prolanaziš zajedničke teme i mišljenja. I onda, dok se ni ne snađeš, čuješ se s njima par puta dnevno, povjeravaš im se, konzultiraš, jadikuješ, te ispijaš kave, gledate GBBO zajedno, donose ti nešto za pojesti pod pauzom i još plate kavu. I što sve ne.

Slushie od lubenice

Dinja i lubenica su kao sestre, no jednu obožavam, a drugu ne volim.
Moj argument: ne mogu voljeti svu hranu.

Kod nas u obitelji uvijek tata kupuje lubenicu. 
Opipava je, kucka i sluša je. Zna 'pričati' s njom.
Rijetko ga lubenice slažu. Stavimo je u bunar da se ohladi i čekamo. 
To je najgori dio. 
Kada prođe dovoljno vremena, svi se okupimo oko stola, svatko hvata komad i jedemo dok nam mjehur ne pukne.
Ako slučajno niste toliko ispraksirani sa odabirom, možete napraviti drugačiju ledenu slasticu.
Samo morate biti brzi, jer se ledeni desert pretvori u ledeni napitak.
Riječ je o bezalkoholnoj varijanti, no ako je društvo dovoljno staro, možete dodati i žesticu po izboru. ;)
Ili uliti u kalupe za sladoled.

Jogurtica s kupinama i marelicama

Jesam li vam nedostajala? ;)
Znajte da vi meni jeste,a i sve vezano oko bloga. I to više nego što sam očekivala.
Ispitni rokovi primorali su me da pećnicu zamijenim skriptama. 
Nije bilo lako, no rezultati su vidljivi i nadam se da ću u istom tonu nastaviti i najesen. Držite mi fige, pa ćemo se češće družiti. :)
























Tiramisu

Bio je to jedan običan dan. 
Na putu kući svratila sam kupiti paštetice maskotama bloga - Simbi i Belli. 
Bacila sam brzinski pogled na police kraj hrane za ljubimce i imala što i vidjeti. Pažnju mi je privuklo crveno polka-dot pakiranje, no osvojile su me čiste i ravne staklene posudice. Šest komada za 30 kuna. 
Moram li napomenuti da sam ih kupila? 


Voćne košarice

Ljetne temperature zaskočile su nas, a kod nas to znači da se većina kuhanja i pečenja seli u ljetnu kuhinju. Kako je riječ o plinskoj pećnici, izbjegavam je kada je riječ o slasticama. Ne kažem da je loša, samo se nisam navikla na nju još. 

Kako bez slastica ne mogu (dobro, dobro... Mogu, no ne želim ;) ), pokušavam naći jednostavne varijante, i to bez pečenja. Uostalom, tko je vidio provoditi vrijeme kraj pećnice i dodatno se znojiti kada ima toliko mnogo opcija kako provesti vrijeme za ovako lijepog i sunčanog vremena?
Čitati knjigu u prirodi, vozati se biciklom, šetati uz rijeku ili u šumi, družiti se s dragim ljudima uz ledenu kavu igrajući se s ljubimcima...

Odlučila sam se malo poigrati s korama za štrudlu i napraviti kvazi muffine, koji će biti lakši, jer se vaga mršti na mene. Ili ja na nju, kako god želite.

Gastro blog je dobra izlika za to, no kako i sama kažem, izlika je...

Quark s jagodama

Znate da sam pričala (tj. pisala) kako sam u vrtić i prva četiri razreda
osnovne škole išla u Njemačku? Ili nisam? Uglavnom, sada znate. :)

Moje se najranije uspomene uz hranu, osim bakine kuhinje, odnose na Njemačku.
Točnije rečeno, na recepte koje smo tamo svi zavoljeli i dan-danas još pravimo. 

Dok sam bila klinka mama bi me u ovo doba godine znala poslati po jagode. Na par minuta biciklom od nas  bila je plantaža jagoda. Osim osnovnog principa, da imaju svoje radnike koji naberu jagode i iste tada prodaju na tržnici bio je i drugi koji smo mi prakticirali. 
Moglo se doći i sam si nabrati jagode uz određeni popust.

Nabrala bi košaricu jagoda, sjela na bicikl i donijela kući dok bi mama u međuvremenu obavila 'lagani' posao. Samo se trebalo malo strpiti i lagani je desert bio gotov.
Izvor

Quark je vrsta sira, ali mi tako zovemo i desert. 
Lagani sirni desert uvijek jedemo uz jagode, no vjerujem da bi dobro išao i uz drugo sezonsko voće.

Quark sir možete naći u Lidl-u, no može polsužiti i bilo koji drugi kremasti posni sir.

Rustikalni tart s jagodama

Znate onaj osjećaj kada čitate recept i mislite si:
"Pa ovo je jednostavno! Ne može poći po krivu..."
Podloga od maslaca i keksa, ganache od čokolade i poslagane jagode Ne može biti lakše, zar ne?
Tako sam i ja mislila...

Prva greška dogodila se kad sam išla kupiti sastojke po receptu. Naime, prvotni recept je za pravokutni tart kalup dimenzija 12*36 cm, koji nažalost nemam.
Mislila sam da će odgovarati mojem okruglom tart kalupu s vadivim dnom. Nedavno sam ga kupila na  Vivre  i s njim sam jako zadovoljna.
Druga greška dogodila se kad sam si mislila da će količine biti dovoljne
za moj kalup promjera 28 cm.
Treća greška dogodila se kad sam uvidjela da neće i i išla ispravljati.

Tart sam nosila na jedno drženje, pa nisam htjela načeti ga.
Na druženju kada smo došli do tarta nije nam bilo na kraj pameti fotografiranje.

Izgled nije savršen, no okus je. Bombastičan i skroz ne-proljetni.
 Ove jagode su tu samo da vas zavaraju.

Sladoled od bazge i jagoda

Na svim blogovima možete naći razne recepte s jagodama. 
Kakva bih ja bila blogerica da vas i ja ne počastim jednim?

Bit će ovo kratki i slatki recept bez previše izmišljanja. Bazga i jagode se ljube. :)
Obožavam sok od bazge i mama ga pravi svake godine. 

Inače nisam obožavatelj sokova koji se razrjeđuju, ali domaći sok od bazge skroz je druga stvar.

U vrtu imamo jagoda, ali to su 'mjesečarke' i nema ih količinski dovoljno da se iskoristite za neki kolač, pitu ili neku drugu slasticu. Sjećam se da smo ih prije imali puno više. Sjećam se da bi za večeru, i to danima jela samo jagode. Mirisne, sočne. Bez ičega, jer im ništa ne treba. Ni slučajno šećer. Jela bi dok me ne bi zabolio stomak...
Tata je dobio na poklon par kilograma jagoda. 
Došla sam zaviriti u kuhinju što je danas za ručak. Pogledam u pećnicu, a ono imam što i vidjeti. "Mama, danas imamo pečene staklenke za ručak?" Naravno da ne, no morala sam pitati. Staklenke su se sterilizirale dok se u loncu kuhao pekmez. 

Ukrala sam joj kilu jagoda i ostavila sa strane. Planiram što s njima prvo napraviti. Između mora recepata i ideja ističu se dva. Jedan iz djetinstva, a jedan s neta. 

No pustimo maštanje na stranu, držimo se konkretnih stvari.
U nedjelju smo se brat i ja igrali sa novim kalupićima koje sam pronašla u Mulleru. 
Četiri kalupa za 15 kuna. 

Schwarzwald puding

Dobila sam maminu uputu da iskoristim naše domaće višnje koje su smrznute prije nego nove dođu.
A kako se u mojoj glavi ovih dana motaju pite, htjela sam napraviti pitu od višanja sa slatkim ukrasima. Neću sve otkriti jer još nisam odustala od te pite. Nisam se još predala.

Punjenje od višanja iskombinirala sam iz recepata, napravila i stavila na hlađenje dok ne napravim tijesto.
Našla sam recept za tijesto za pitu. Kakvo je to tijesto bez maslaca? Pa sam iskoristila zadnjih 100 g maslaca u kući. 

Sve sam radila po uputama, sve sam izvagala i sve sam točno stavila. Valjda.
Pokušala sam nakon odmaranja tijesta u hladnjaku razvaljati i tu je postalo veselo.
Bilo je premekano. Znala sam da nešto ne valja. Još sam i stavila masni papir ispod da mi se ne lijepi.

Ova pita me je trebala oraspoložiti. Trebala me je razveseliti. Toliko sam nade u nju polagala. Džaba.
Naravno da je bilo deset sati navečer. Subota.
Zamotala sam ju u foliju i zakucala u kantu za smeće. Oprala suđe i sve pospremila. 
Nije mi bila suđena. Zasad.

Punjenje od višanja je trebao novu formu. Nije da ga nismo mogli pojesti 'na žlicu', no nije to-to.
Čokolada i višnje se ljube, zar ne?

Mateja s bloga M's bakery je postala naša druga KitchenAid ambasadorica uz Tihanu. 
Blog M's bakery mi nije stran, isprobala sam već Zebricu.
Blog i recepti su zanimljivi i šareni te konstantno lijepi.
Njoj u čast odlučila sam isprobati njezin brzi čokoladni puding.

Malinaste košarice za Rudolpha

Odakle krenuti? Najbolje od početka.

Jedno popodne dok je dragi imao posla, upalila sam TV i išla vidjeti što ima da si skratim vrijeme. Listajući sam naišla na program 24 Kitchen. Trenutno je na programu bila emisija 'Laki obroci', a voditelj je bio jedan vedri simpatični gospodin. 
Instantno mi se svidjela emisija, gdje je voditelj od jednostavnih sastojaka napravi fina i brza jela. Bila je dupla emisija, i začarano sam gledala u ekran. 
Sljedeći put čim sam došla do dragog, sam odmah išla provjeriti je li moja nova najdraža emisija na programu. Otkrila sam da osim spomenute emisije ima i drugu pod imenom 'Rudolphova pekarnica' gdje pravi fine slatke i slane slastice.