Mjesecima me nema. Nigdje. S nikim.
S jednog mjesta trčim na drugo ili treće.
Zapisujem u mobitel sama sebi zadatke i posjetnike, pa ih križam i mrvicu se onda bolje osjećam.
Umorna, no sa osmijehom na licu. Sitnice su bile i ostale najbitnije.
Slatke pozivnice koje smo zajedno iskombinirali. Drugačije zahvalnice. Šljokice.
I onaj zaljubljeni pogled i puno srce, jer to što imamo nije sitnica.
Nimalo.
Približava nam se naša 10. godišnjica, a ujedno i prvi dan kao bračni par. To smo već neko vrijeme osjećajem i ponašanjem, sada će samo doći proslava sa obitelji i prijateljima da to proslavimo!
Skripte čekaju (iako mi za to nikad nije trebala izlika), neke kave su na čekanju, redovito se veša nakupi za peglanje, no ostale su samo sitnice i onda samo ostaje odbrojavanje.
