Dinja i lubenica su kao sestre, no jednu obožavam, a drugu ne volim.
Moj argument: ne mogu voljeti svu hranu.
Kod nas u obitelji uvijek tata kupuje lubenicu.
Opipava je, kucka i sluša je. Zna 'pričati' s njom.
Rijetko ga lubenice slažu. Stavimo je u bunar da se ohladi i čekamo.
To je najgori dio.
Kada prođe dovoljno vremena, svi se okupimo oko stola, svatko hvata komad i jedemo dok nam mjehur ne pukne.
Ako slučajno niste toliko ispraksirani sa odabirom, možete napraviti drugačiju ledenu slasticu.
Samo morate biti brzi, jer se ledeni desert pretvori u ledeni napitak.
Riječ je o bezalkoholnoj varijanti, no ako je društvo dovoljno staro, možete dodati i žesticu po izboru. ;)
Ili uliti u kalupe za sladoled.