Alisa u zemlji Slatkih gušta

Tko ne voli slatko? Ako čitate ovaj post, vjerojatno se razumijemo. ;) 

Jučer ste mogli pratiti zanimljivosti uživo na InstaStory, a nije ih bilo malo, priznajem. Jednostavno, bila sam u trojbi, jesti, fotkati ili se družiti, pa je bio koktel svega. 

Fotke su prebačene i obrađene, a bit će tu i par riječi, pa se vraćam skripti i crtanju završnog. 

Sjetno uvijek gledam objave kolega blogera s evenata, no nije ni njima lako. 

Posao, fakultet, državna matura, selidba, posao, djeca... uz to sve i blog, smišljanje recepata, fotkanje, pisanje posta, i onda i eventi? Uh! 

Meni je lakše. Poklopi se event i slobodni dani, pa u par sati prihvatim poziv na najslađi event, spakiram koferčić, javim se legici za spavanje te kupim kartu za bus. 

Slatki gušti here I come! 

Sočni banana kruh

Mjesecima me nema. Nigdje. S nikim. 

S jednog mjesta trčim na drugo ili treće. 

Zapisujem u mobitel sama sebi zadatke i posjetnike, pa ih križam i mrvicu se onda bolje osjećam. 

Umorna, no sa osmijehom na licu. Sitnice su bile i ostale najbitnije. 

Slatke pozivnice koje smo zajedno iskombinirali. Drugačije zahvalnice. Šljokice. 

I onaj zaljubljeni pogled i puno srce, jer to što imamo nije sitnica. 

Nimalo. 

Približava nam se naša 10. godišnjica,  a ujedno i prvi dan kao bračni par. To smo već neko vrijeme osjećajem i ponašanjem, sada će samo doći proslava sa obitelji i prijateljima da to proslavimo! 

Skripte čekaju (iako mi za to nikad nije trebala izlika), neke kave su na čekanju, redovito se veša nakupi za peglanje, no ostale su samo sitnice i onda samo ostaje odbrojavanje.