Sarajevo kroz 'Cutie' oči i želudac

Sarajevo želim ponovno posjetiti još otkako sam prvi put bila, prije 5 godina za St. Patricks day. 

Divni ljudi, prefina hrana i nezaboravne uspomene. 

Zato uopće nisam dvojila kada su mi se javili iz agencije Starline s idejom da otputujem na jednodnevni izlet s njima te dokumentiram Sarajevo kroz oči food blogerice. 

Polazak je bio zakazan u 5 sati, na Zrijevcu kao što je to i običaj u Osijeku. Kao što možete pretpostaviti nije mi običaj buditi se u 4 ujutro, osim ako nije riječ o putovanju. 

Podočnjaci su bili do poda, no entuzijazam i razmišljanje o hrani su otjerali pospanost.

Simpatična voditeljica našeg puta Helena nas je dočekala i predstavila se.

Dok smo čekali bus gledali smo lokalnu macu kako se igra i mazili ju. Nije bitno za naše putovanje, no mačka nas je lijepo ispratila na putovanje. 

Naš put sa najboljim vozačem Nevenkom je krenuo na vrijeme, što je uvijek dobra stvar. Pogotovo kada jedva čekaš stići na odredište i, pogađate, jesti. 

Na početku putovanja, smo pozdravljeni te nam je objašnjen plan puta te su neki 'ubili oko', a neki pričali. 

Do gastro dijela stižemo i prije samog dolaska u Sarajevo, neizostavan detalj svakog putovanja - putni sendviči. Jer nikad ne znate što će vas na putu snaći i treba biti spreman za sve prilike i neprilike, pogotovo glad. Jer kada si gladan nisi svoj, zar ne? 

Put je tekao ugodno, čitaj vozač kako smo saznali zvan Cvjetić toliko dobro vozi, da smo mogli odrijemati malo. Na granici smo malo šalili sa našom pograničnom policijom te krenuli dalje razgledavajući krajolik Bosne. 

Pred sam ulaz smo od naše voditeljice dobili 'Bosna i Herzegovina + Sarajevo 101' oliti što svatko treba znati iz opće kulture. Moram priznati da mi se ovaj dio posebno svidio, jer kada čovjek šeta, sve gleda, pazi da ne izgubi grupu, vidi hranu i blještave sitnice u izlogu, brzo mu pobjegne pažnja i ne može se toliko koncentrirati na povijest. Ili barem ja ne mogu. 

Tako da mi se ovaj dio u busu iznimno svidio. 

Kao i anegdota, koja govori o duhu Sarajlija:

Vandal je na poštu napisao grafit:

˝Ovo je Srbija.˝

Nakon nekog vremena se ispod pojavio i odgovor lokalaca:

˝Budalo, ovo je pošta.˝

Dobili smo preporuku za ukusne specijalitete u Inat kući, ali vođena tura nas je odvela dalje pogledati znamenitosti. No, svakako se vraćamo. 

Evo kratka crtica o zanimljivoj priči Inat kuće:

˝Legenda kaže kako je jedan od najpoznatijih sarajevskih tersova bio Sarajlija po imenu Benderija (po zvaničnim podacima Avdaga Benderlić), čijem tersluku danas imamo zahvaliti za jedan od najzanimljivijih simbola Sarajeva – za čuvenu Inat kuću, smještenu prekoputa zgrade sarajevske Vijećnice.

Priča o Inat kući i Sarajliji Benderiji započinje u vrijeme kada je austrougarska vlast u Sarajevu krenula u izgradnju gradske Vijećnice na Mustaj-pašinom mejdanu (1892 - 1894.). A, kako bi se pripremila parcela za izgradnju bilo je neophodno srušiti dva hana i Benderijinu kuću.

Sve je bilo spremno za izgradnju veleljepne Vijećnice, ali se pojavio veliki problem. Benderija ni pod kojim uslovima nije htio dati dozvolu da se njegova kuća sruši. Nikakve molbe ni obećanja nisu pomagala. Benderija je poručio: ”Car je u Beču velik i moćan, od mene mu svaka čast i poštovanje, ali on nema para koje bi platile moj rahatluk.”

Kako molbe nisu urodile plodom, vlast je promijenila način ubjeđivanja, pa je Benderija završio u zatvoru. Popustio je pod policijskim degenekom i pristao ustupiti svoje zemljište, ali pod uslovom da se njegova kuća ”ciglu po ciglu prenese na drugu obalu Miljacke”, gdje i danas prkosi monumentalnom zdanju Vijećnice.

Po drugoj, manje dramatičnoj verziji priče, Benderija je odmah prihvatio da se na mjestu njegove kuće sagradi Vijećnica, rekavši: ”Begenišem, ali prenesite mi kuću na drugu stranu da ja gledam svoju Miljacku.”

Bilo kako bilo, zbog njegovog inata kuća dobi ime Inat kuća.

Inat i tvrdoglavost su česta osobina Sarajlija. Mnoge stvari se ovdje rade isključivo iz inata. Valjda je to i jedan od razloga zbog kojeg živimo ovdje i poput Benderije gledamo u Miljacku, diveći joj se kao što se neki dive Temzi, Seni ili Nilu.˝

Kako ne bi duljilala na postu, prepuštam vas fotografijama znamenitosti, a ispod imate naziv i link gdje možete više pročitati. ;)

Vijećnica

Šeher-ćehajina ćuprija

Gazi Husrev-begov šadrvan

Tašlihan

Gazi Husrev-begov bezistan

Cheers Pub

Katedrala Srca Isusova

Spomenik papi Ivanu Pavlu II

Tasty Donuts

Vječna vatra

Svježe iscjeđeni sok od šipka

To be or not to be

Suvenir koji smo ponijeli kući

Nakon odrađene ture i puno zanimljivosti koje smo čuli i vidjeli, želudac nam je već krulio. Šetali smo i istraživali po Baščaršiji, gdje bismo mogli nešto prizalogajiti, i iskreno, nismo se mogli odlučiti. Sa svih strana dopirali su fini mirisi i nasmijani ljudi, koji slasno jedu na terasama.

Onda smo se našli ispred lokala Buregdžinice Asdž gdje smo i prošli put pojeli ukusna jela ispod sača/peke. Osim pita i bureka, tu su i drugi lokalni specijaliteti, kao teletina ili piletina ispod peke.

Za nas neodlučne s gladnim očima izlaze u susret. Tako možete uzeti od svega pomalo, uz kiselo mlijeko. Naš odabir je bio burek, zeljanica i krumpiruša.

Buregdžinica Asdž

Odlazak u Sarajevo bez da ste pojeli nešto sa šerbetom je nezamisliv. 

U prolazu nas je dojmio Baklava Shop i to njihov drugi lokal na Baščaršiji, s više od 25 vrsta baklava. 

Prekrasan izlog pun raznih Baklava i dvije ljubazne djelatnice su prvi dojam. Divan interijer je baš u duhu Sarajeva, gdje možete divaniti i ćeifiti kahvu ili turski čaj. 

Na katu vas čeka intiman prostor s divnim krovnim prozorom, kao stvorenim za sve blogere ili ovisnike o Instagramu, na koji stavljaju hranu uslikanu sa svih strana prije same konzumacije. 

Sva sreća pa je set za kahvu napravljen od braka, koji tako zadržava toplinu i ne dozvoljava da se sadržaj ohladi. 

 

Baklava shop

Nutella Baklava

Lješnjak Nutellom baklava i Carska baklava s pistacijom

Turska kahva

Turski čaj (crni)

Ružica i Divit pistacija

Selfie

Sebilj

Odmah lijevo kraj Sebilja je i istoimeni kafić, u kojem smo sjeli odmoriti se prije polaska te smo se osvježili domaćom limunadom. 

Limunada je bila toliko mirisna da nam je ljubazni djelatnik dao da i pomirišemo te mirisne limune. 

S druge strane Sebilja smo, kod ljubaznog para na štandu, kupili mirisne limune i kod kuće se sladili i prisjećali tog dana.

Na kraju dana smo bili umorni, no sretni. 

Čovjeku ne treba puno novaca niti vremena da otputuje. 

Blizu ima toliko ljepota, od prirodnih do onih ljepota na tanjuru. 

Čovjek se makne iz svoje sredine, gleda krajolik, priča sa nasmijanim i raspoloženim ljudima, okusi finu hranu i slastice te upozna neke nove ljude na putovanju. I u samo jednom danu imate već toliko uspomena i zaboravi na svakodnevnicu. 

Mislim da ne treba izbjegavati jednodnevna putovanja, nego se odvažiti i uživati.  

Odvažite se i vi i doživite Sarajevo. ;)

Prekrasni set za čaj

*Sponzorirani članak, no mišljenja su moja i iskrena.