Iskreno, nema isprike. Nisam bila na nekom putovanju, nisam imala nikakvih neobičnih događaja, a nikako nije razlog da sam zaboravila na vas. ;)
Blagdani su bili i prošli, a ja se nisam vraćala u kuhinju. Možda je razlog tome puno pečene prasetine, lonac sarme i par kilograma kolača koje smo napravili.
Iako sam pojela manje hrane nego prijašnjih godina, nekako sam se je više zasitila. Da, da – i nama blogerima se to zna dogoditi. Kako ne volim forsirati neke stvari, osluškivala sam svoj organizam i čekala da se sva hrana pojede da se vratim 'igranju' i avanturama.
Vratimo se na temu. ;)
Nisam vrsni poznavatelj čajeva, no veliki ljubitelj jesam. I brat i ja imamo kolekciju čajeva, od onih u vrećicama do onih rinfuznih. Neke kupimo i čuvamo kao zlato za posebna raspoloženja, neke pijemo tjednima bez konkurencije, a neke kupimo i mijenjamo s drugima.
Volim i zelene, i bijele, i crne, i rooibos, i voćne. Moj najdraži čaj je, bez premca, Mexican Winter. Sadrži u sebi i chilli pa ga ja namjerno stavim više i veselim se što me 'pecka' u grlu.
Njega sam i čuvala za posebne prilike jer je bio moj prvi rinfuzni čaj. I to s malog slatkog štanda s prekrasnim i mirisnim kutijama, koje sam sve pomirisala. I to par puta. :D Moram zahvaliti djelatnicama Kuće zelenog čaja na strpljenju sa mnom i otvaranju velikih limenih kutija.
Njega imam još jako malo, i umjesto da se počastim sa novim pakiranjem svog ljubimca, odlučila sam švrljati i dati priliku novom okusu iz obitelji 'crvenog grma'. Privuklo me je više naziva i mirisa, no na ovaj sam se nekako uvijek vraćala – Cimet šljiva. Možda jer su osim svih sastojaka koje volim bile i sušene ružine latice koje inače ne povezujem s hranom jer sam osjetljiva na mirise. Bila sam presretna kada sam odmah pri dolasku kući napravila prvu šalicu i odahnula jer ruža nije dominantna.
Miris koji se proširio nakon samo jedne skuhane šalice ovog čaja je divan pa sam obavezno odlučila tu divnoću uklopiti u kekse. I to baš listiće čaja.
Čaj Cimet šljiva, osim očitih sastojaka cimeta, šljive i rooibosa, u ovom mirisnom paketiću se nalaze i osušene komadiće papaje, grožđa i latice ruže.
Odavno sam već vidjela na Pinterestu simpatične kekse u obliku vrećice za čaj. Ideja je čekala svoj pravi trenutak i on je došao. Izrezivala sam formu u obliku vrećice za čaj, no posebno sam se igrala sa oznakicama za čaj i šarenim bojama. Izgubila sam pojam o vremenu, no opojni miris koji je dolazio iz kuhinje posjetio me je da se nešto fino peče…
Božić je pred vratima, a snijega nema. Malo fali ugođaja, no ja nisam pretjerano tužna zbog nedostatka istog.
Više nalikuje na Uskrs i buđenje prirode...
Vratimo se u sadašnjost. :D
Imam za vas divne kekse, ako još pečete slastice i treba vam ideja što pripremiti u zadnji tren.
Brzi keksi gotovi su
u tren oka i možete ih i u zadnji tren napraviti. Ako nemate pistacija, možete
staviti neko drugo orašasto voće. Ne morate ni mikser prljati, a kombinacija je
bezbroj.
Mirisni i hrskavi
keksi osvajaju na prvu, a kombinacija pistacija, brusnica i čokolade su
idealni.
Volim Božić. Volim
silno pravljenje kolača i slastica, od samog sastavljanja popisa,
preko kupovine sastojaka do samog 'igranja u kuhinji'.
Volim božićne pjesme,
i klasike i moderne izvedbe.
Volim božićne
filmove, nove i one stare koje uvijek iznova rado gledamo.
Volim taj osjećaj kad
se potrudimo otjerati hladnoću ili vrućim napitcima ili zagrljajem i toplom
riječju. Osmijehom i ljubaznošću na svakom koraku jer kome toga ne fali?
Volim tu simboliku
silnih lampica koje pokušavaju unijeti svjetlost i nade u tmurne i hladne dane,
i u nas same. Pa čak i one kičaste i pretjerane.
Volim sve one prave
vrijednosti Božića, no moram priznati da volim i poklone. Volim kada vidite po
poklonu da vas netko poznaje ili sluša između redova,
volim kada znaju što će vam se svidjeti ili što vam treba, a da ni sami možda
ne znate, a najviše volim da je netko razmišljao o vama i dao si truda.
A postoji li bolji
poklon od poklona u koji je uložen vlastiti trud i nešto što možda neće biti trajno,
ali trajno će ostaviti dojam na vas i uživat ćete u njemu u ovo blagdansko
vrijeme? Jer kod poklona nije do veličineniti
vrijednosti.
Volim piti čajeve tijekom cijele godine, no posebno se volim uz njih ugrijati tijekom zime.
Nema mi ništa draže nego kad se smrznem vani,
promrznu mi prsti i nos se zacrveni kao Rudolphov,
budem umorna od silnih slojeva odjeće i teškog vremena te dođem u toplinu svog doma nakon naporna dana.
Iskreno, blagdansko vrijeme najradije provodim u kuhinji praveći kekse dok mrdam guzicom u ritmu božićnih pjesama. No, nažalost, nisu svi dani takvi pa su ujedno i 'naporni'. :D
Po dolasku kući, presvlačim se u udobnu odjeću i široke majice, skidam šminku, vežem kosu, palim male fenjere te si skuham čaj, pokrijem se mekanom dekicom i pustim si najdražu seriju ili pročitam knjigicu.
Kako su Mekani medenjaci prvi adventski keksi koje pravimo, često se nađu uz čaj.
Kada smo kod medenjaka, htjela bi objasniti taj fenomen. S njima otvorimo sezonu adventa, jedemo ih, jer su prefini i premekani, a samim time ih pojedemo dok se sve ostale slastice ispeku pa na kraju ispečemo još jednu duplu turu.